Ljutnja
Ujutro je stigao novi krevet za spavaću sobu. Samo obična drvena podloga na 4 nožice i madrac. Minimalno i esencijalno. Cijena je za moj ukus doista pretjerana: nešto manje od 20 tisuća kuna. Ono što košta je madrac. Marka je Coco-Mat i ručno je proizveden u Grčkoj. Napravljen je od više slojeva latexa, kore od kokosovog drveta i morskih algi. Zvuči čudno, zar ne? Kažu da je fantastičan i da se na njemu spava za bogove. Večeras ćemo to provjeriti. Isporučili su ga pola sata prije nego što su najavili. Na sreću, digli smo se ranije i kada su stigli, već smo popili kavu. Teoretski sam imao još pola sata vremena da maknem stari krevet, alio kako su stigli prije, oni su to učinili za mene. Zavrnuli su 5 drvenih nožica na drveni okvir i prečke (jedna je u centru kreveta), i stavili madrac koji su obukli u njegovu podstavu (ne znam da li se to baš tako kaže. Zašto smo mijenjali madrac? Supruzi se nije sviđao krevet i noćni ormarići. Onda je oprala podstavu starog madraca i otkrila da se je počeo mrviti. Bio je kompletno od latexa i imao je nekih 10 godina staža. Kažu da taj materijal ima svoj vijek trajanja. Ne znam gdje je čula za ovaj koji smo sada kupili (vjerojatno na nekoj društvenoj mreži) i tako je odlučila da malo obnovi stan. U zadnje vrijeme smo imali jako velikih troškova i račun u banci se počeo smanjivati. Ništa kritično, ali sam se počeo osjećati malo loše po financijskom pitanju. Trebalo mi je malo vremena da probavim novu kupovinu.
Malo nakon što su nam donijeli novi madrac, trebao je doći jedan čovjek da uzme stare stvari koji smo htjeli pokloniti: namještaj je kvalitetan, od punog drveta, i srce bi me boljelo da ga moram odnijeti na smetište. Uz to je problem i prijenos i prijevoz. Kada nekome pokloniš, bar o tome on mora da misli. Pola sata prije nego je trebao doći, zvoni telefon. Tko je? On! Javlja da se predomislio i da neće doći. Lutnja, ali sam ipak rekao hvala jer je obavijestio. Poklanjanje je organizirala moja supruga, naravno preko društvenih mreža. Obavještava preko poruka druge koji su bili zainteresirani, ali se nitko ne javlja. Predlaže da se nazove neko tko će odnijeti na smetište: to treba platiti. Ovi što su donijeli novi krevet su mogli odnijeti i stari, uz doplatu, ali je ona bila protivna. Ona će na sve misliti i organizirati. Kada sam joj to spomenuo naljutila se. Sada je druga soba zatrpana sa starim namještajem. U krajnjem slučaju, ja je ne koristim i ne smeta mi, ali volim kada su stvari sređene. Situacija je zategnuta. Prije ručka odlučujem da prošetam. Evo me doma nakon nekih 45 minuta. Što ima za ručak? Pizza iz zamrzivača. Meni je u redu. Onako usput primjećujem da mi ipak nije baš najbolja: nekako je suha. Ona se slaže i kritizira puno jače nego ja.
Ona je puno kritičnija prema stvarima koje joj se ne sviđaju i koje ne podnosi. Svako toliko i ja uđem u tu kategoriju. Nakon ručka sam se izvalio da malo dremnem, ali se to produžilo na gotovo 2 sata. Kada sam se probudio i počeo srkati kavu, ona je počela. Da ne ulazim puno u detalje, manje više je ustvrdila da se za svaku stvar koju želi mora boriti sa mnom, jer sam ja uvijek protiv i uvijek mi treba puno vremena da prihvatim njen stav. Ima pravo, ali mi se čini malo egoistično. Valjda i ja imam pravo na neko svoje mišljenje. Činjenica je da na kraju uvijek bude po njenom, a ja uz to ponekad dobijem i po nosu. Ne čini mi se fer, ali bi se sigurno našao i netko tko bi podržao njenu točku gledišta. Znam da je to jedan od onih bračnih svađa koje su dosta uobičajene i brzo prođu. Moram priznati da ona nije zlopamtilo i da će je do večeras vjerojatno proći. Nije ni prva, niti posljednja, ali ja to uvijek psihološki loše podnosi. Već imam određeni broj godina, a nikako da naučim kako se svađa u braku. Imam prijatelja koji je mrtav, hladan kada se njegova bolja polovica naljuti i počne vikati. Moram priznati da je puno gora od moje, a on uopće ne trza. Blago njemu. Trebao bih otići kod njega na jedan kurs pripreme. Tako bi me ljutnja moj žene manje dirala i uznemiravala.
Malo nakon što su nam donijeli novi madrac, trebao je doći jedan čovjek da uzme stare stvari koji smo htjeli pokloniti: namještaj je kvalitetan, od punog drveta, i srce bi me boljelo da ga moram odnijeti na smetište. Uz to je problem i prijenos i prijevoz. Kada nekome pokloniš, bar o tome on mora da misli. Pola sata prije nego je trebao doći, zvoni telefon. Tko je? On! Javlja da se predomislio i da neće doći. Lutnja, ali sam ipak rekao hvala jer je obavijestio. Poklanjanje je organizirala moja supruga, naravno preko društvenih mreža. Obavještava preko poruka druge koji su bili zainteresirani, ali se nitko ne javlja. Predlaže da se nazove neko tko će odnijeti na smetište: to treba platiti. Ovi što su donijeli novi krevet su mogli odnijeti i stari, uz doplatu, ali je ona bila protivna. Ona će na sve misliti i organizirati. Kada sam joj to spomenuo naljutila se. Sada je druga soba zatrpana sa starim namještajem. U krajnjem slučaju, ja je ne koristim i ne smeta mi, ali volim kada su stvari sređene. Situacija je zategnuta. Prije ručka odlučujem da prošetam. Evo me doma nakon nekih 45 minuta. Što ima za ručak? Pizza iz zamrzivača. Meni je u redu. Onako usput primjećujem da mi ipak nije baš najbolja: nekako je suha. Ona se slaže i kritizira puno jače nego ja.
Ona je puno kritičnija prema stvarima koje joj se ne sviđaju i koje ne podnosi. Svako toliko i ja uđem u tu kategoriju. Nakon ručka sam se izvalio da malo dremnem, ali se to produžilo na gotovo 2 sata. Kada sam se probudio i počeo srkati kavu, ona je počela. Da ne ulazim puno u detalje, manje više je ustvrdila da se za svaku stvar koju želi mora boriti sa mnom, jer sam ja uvijek protiv i uvijek mi treba puno vremena da prihvatim njen stav. Ima pravo, ali mi se čini malo egoistično. Valjda i ja imam pravo na neko svoje mišljenje. Činjenica je da na kraju uvijek bude po njenom, a ja uz to ponekad dobijem i po nosu. Ne čini mi se fer, ali bi se sigurno našao i netko tko bi podržao njenu točku gledišta. Znam da je to jedan od onih bračnih svađa koje su dosta uobičajene i brzo prođu. Moram priznati da ona nije zlopamtilo i da će je do večeras vjerojatno proći. Nije ni prva, niti posljednja, ali ja to uvijek psihološki loše podnosi. Već imam određeni broj godina, a nikako da naučim kako se svađa u braku. Imam prijatelja koji je mrtav, hladan kada se njegova bolja polovica naljuti i počne vikati. Moram priznati da je puno gora od moje, a on uopće ne trza. Blago njemu. Trebao bih otići kod njega na jedan kurs pripreme. Tako bi me ljutnja moj žene manje dirala i uznemiravala.