Robert je do prije desetak godina bio jedan od mojih omiljenih glumaca. Svakako, mislim na Roberta De Nira, američkog glumca talijanskog podrijetla. Jednog od onih iz stare garde. Svaki film u kojem je on igrao svojedobno je bio garancija kvalitete. Onda je odjednom počeo prihvaćati uloge koje su znatno ispod njegovog nivoa i reputacije. Ali što je, tu je. Prije neki dan izbacio je jedan video gdje kaže svoje o američkom predsjedničkom kandidatu Donaldu Trumpu. Crno bijela snimka, odlična interpretacija, shvaćam i sadržaj, ali ne mogu shvatiti način. Govori na najgori mogući način o čovjeku, što je u redu, ali vrijeđajući ga; to nije u redu, s moje točke gledišta. Moje razmišljanje je često različito prema onome što drugi misle. Neki prijatelji i kolege (nitko od njih ne podnosi Trumpa) potpuno podržavaju ispad (tako ga ja zovem) Roberta: "Rekao mu je točno ono što zaslužuje."
Ne sjećam se da sam u toku moji 57 godina života vidio i čuo toliko uvreda u tako malo vremena. "On je gori od psa i od svinje". Ostao sam zgrožen onim što je rekao. Onaj koji govori, više kaže o sebi nego o onome tko mu je tema. I Donald je od onih koji ponekad koristi oružje uvrede, ali reći mu to s uvredama nema nikakvog smisla. U stvari ima; po meni se je Robert spustio na nivo puno niži od onoga gdje ponekad stigne Trump, pa kada bih na osnovu toga glasao, sigurno bi moj glas išao prije Donaldu nego Robertu. U cijeloj predstavi postoji još jedna gruba greška: u ovakvim istupima trebaš uvjeriti onoga tko misli drukčije od tebe, a ne one koji su na tvojoj valnoj dužini. Vjerujem da čak i puno onih koji su imali sumnje oko američkog tajkuna, nakon ovakve neprimjerene paljbe ih nemaju više: glasovat će za njega. Ne znam koliko mu je došlo na pamet da vrijeđajući Trumpa, vrijeđa gotovo i pola stanovništva Sjedinjenih Država. Svi se zaklinju u demokraciju, ali kada se nešto demokratski dogodi što njima nije po volji, onda su spremni da podrže i diktaturu. Ne samo da je podrže nego i da se bore za nju.
Kako bi se reklo, nakon spektakla sam ostao kao pegla (glačalo u ovom slučaju ne zvuči dobro). Ugasio sam televizor, upalio cigaretu a uz to je i moj mozak počeo elaborirati situaciju. Siguran sam da glumac isto tako dobro zna da je njegova predstava bila niskog kulturnog nivoa, ali ju je ipak izveo. Zašto? Nije moguće ući u njegovu glavu i shvatiti zbog čega se je osobno izložio na ovako ružan način, ali ja ima jednu prilično jasnu ideju. Prodao se! Izborna kampanja je sve bliže svom vrhu i udarci koji se zadaju su sve jači. Kupiš jednog famoznog glumca, koji vjerojatno već ima određenu antipatiju prema tvom protivniku, napišeš mu tekst i platiš da se prikaže na glavnim televizijskim mrežama. A za novac, ili za neku buduću uslugu, se sve može kupiti.
Nismo ni mi gori od onih preko oceana. Ako se oni prodaju, pa možemo i mi, i to grupno. Izbjeći ću globalni osvrt na našu predizbornu kampanju. Dogodilo se svašta; čak bi i Ameri mogli ponešto od nas naučiti. Prozivali su se i preci i dodjeljivale su im se uloge koje nitko ne bi očekivao. Niti učestali prelasci s jedne obale na drugu nisu nedostajali. Kako im i samo ime kaže, oni povezuju dvije obale pa je normalno da preko njih ide i ozbiljan saobraćaj. Ja tebi, a ti meni. Ruka ruku mije. Tek se sada otkriva da su oni iz Bijelog Dugmeta svojevremeno imali nadnaravne moći; bili su vidoviti.
Jer kada pogledam našu novu vladu u glavi mi zasvira: sve je isto kao lani. Istina je, dirigent je drugi, ali je kompozicija ista. Ona koja se prije samo par mjeseci raspala kao kruška, nekim nevidljivim silama je uspjela ponovo da se sastavi. Peteljka je malo drukčija, kora je za nijansu crvenija (bar na izgled), ali su sjemenke iste. U prethodnom pokušaju nije uspjela da rodi ništa. Zato mi nije jasno zašto onda ljudi očekuju ovaj puta bolju, rodniju godinu. Ako je netko od vas nešto od toga shvatio, neka mi javi da se i ja prosvijetlim.
Ne sjećam se da sam u toku moji 57 godina života vidio i čuo toliko uvreda u tako malo vremena. "On je gori od psa i od svinje". Ostao sam zgrožen onim što je rekao. Onaj koji govori, više kaže o sebi nego o onome tko mu je tema. I Donald je od onih koji ponekad koristi oružje uvrede, ali reći mu to s uvredama nema nikakvog smisla. U stvari ima; po meni se je Robert spustio na nivo puno niži od onoga gdje ponekad stigne Trump, pa kada bih na osnovu toga glasao, sigurno bi moj glas išao prije Donaldu nego Robertu. U cijeloj predstavi postoji još jedna gruba greška: u ovakvim istupima trebaš uvjeriti onoga tko misli drukčije od tebe, a ne one koji su na tvojoj valnoj dužini. Vjerujem da čak i puno onih koji su imali sumnje oko američkog tajkuna, nakon ovakve neprimjerene paljbe ih nemaju više: glasovat će za njega. Ne znam koliko mu je došlo na pamet da vrijeđajući Trumpa, vrijeđa gotovo i pola stanovništva Sjedinjenih Država. Svi se zaklinju u demokraciju, ali kada se nešto demokratski dogodi što njima nije po volji, onda su spremni da podrže i diktaturu. Ne samo da je podrže nego i da se bore za nju.
Kako bi se reklo, nakon spektakla sam ostao kao pegla (glačalo u ovom slučaju ne zvuči dobro). Ugasio sam televizor, upalio cigaretu a uz to je i moj mozak počeo elaborirati situaciju. Siguran sam da glumac isto tako dobro zna da je njegova predstava bila niskog kulturnog nivoa, ali ju je ipak izveo. Zašto? Nije moguće ući u njegovu glavu i shvatiti zbog čega se je osobno izložio na ovako ružan način, ali ja ima jednu prilično jasnu ideju. Prodao se! Izborna kampanja je sve bliže svom vrhu i udarci koji se zadaju su sve jači. Kupiš jednog famoznog glumca, koji vjerojatno već ima određenu antipatiju prema tvom protivniku, napišeš mu tekst i platiš da se prikaže na glavnim televizijskim mrežama. A za novac, ili za neku buduću uslugu, se sve može kupiti.
Nismo ni mi gori od onih preko oceana. Ako se oni prodaju, pa možemo i mi, i to grupno. Izbjeći ću globalni osvrt na našu predizbornu kampanju. Dogodilo se svašta; čak bi i Ameri mogli ponešto od nas naučiti. Prozivali su se i preci i dodjeljivale su im se uloge koje nitko ne bi očekivao. Niti učestali prelasci s jedne obale na drugu nisu nedostajali. Kako im i samo ime kaže, oni povezuju dvije obale pa je normalno da preko njih ide i ozbiljan saobraćaj. Ja tebi, a ti meni. Ruka ruku mije. Tek se sada otkriva da su oni iz Bijelog Dugmeta svojevremeno imali nadnaravne moći; bili su vidoviti.
Jer kada pogledam našu novu vladu u glavi mi zasvira: sve je isto kao lani. Istina je, dirigent je drugi, ali je kompozicija ista. Ona koja se prije samo par mjeseci raspala kao kruška, nekim nevidljivim silama je uspjela ponovo da se sastavi. Peteljka je malo drukčija, kora je za nijansu crvenija (bar na izgled), ali su sjemenke iste. U prethodnom pokušaju nije uspjela da rodi ništa. Zato mi nije jasno zašto onda ljudi očekuju ovaj puta bolju, rodniju godinu. Ako je netko od vas nešto od toga shvatio, neka mi javi da se i ja prosvijetlim.
Antidepresivni dio
Ova stranica je nekako depresivna, rezultat moje loše volje i raspoloženja kada sam to pisao. Sada, nakon otprilike 500 dana od kreacije, mi se ton ne dopada pa moram dodati kontrast koji će popraviti atmosferu. Skinuti ili mijenjati sadržaj mi se ne da (ima jedan tip koji jako pada na količinu, pa ga nastojim zadovoljiti, koliko je to moguće). Da bi dostigao željeni cilj, povjeravam glavnu ulogu fotografiji koja pokazuje metalne stupove koji izlaze iz betonskog zida i strše prema plavom, zimskom nebu. Fotografija je po definiciji statična, ali plava boja neba je u kontrastu sa sivom betona i to, zajedno s nagibom stupova, ostavlja dojam dinamike. Poruka svega jeste da smo upereni prema gore, u nadi da će nam netko pomoći.
Ova stranica je nekako depresivna, rezultat moje loše volje i raspoloženja kada sam to pisao. Sada, nakon otprilike 500 dana od kreacije, mi se ton ne dopada pa moram dodati kontrast koji će popraviti atmosferu. Skinuti ili mijenjati sadržaj mi se ne da (ima jedan tip koji jako pada na količinu, pa ga nastojim zadovoljiti, koliko je to moguće). Da bi dostigao željeni cilj, povjeravam glavnu ulogu fotografiji koja pokazuje metalne stupove koji izlaze iz betonskog zida i strše prema plavom, zimskom nebu. Fotografija je po definiciji statična, ali plava boja neba je u kontrastu sa sivom betona i to, zajedno s nagibom stupova, ostavlja dojam dinamike. Poruka svega jeste da smo upereni prema gore, u nadi da će nam netko pomoći.