Novci
U vrijeme jutarnjeg prekida za kavu, upoznao sam jednog sudionika iz Bosne. Dobrim dijelom svi mi ovdje prisutni smo iz republika bivše Jugoslavije (uz pokojeg Madžara, Slovaka i Čeha), da bi nam inozemne gazde objasnile kako da povećamo njihov profit. Hajde, nije ni nama tako loše kada se sjetim svi onih koji su nezaposleni. Među nama se odmah rodila neka simpatija. Bosanci su jednostavno neodoljivi kada se radi o zabavi. Uz to sam i ja rođen u Bosni, iako nisam iz tih krajeva: tata je tamo svojedobno bio na privremenom radu, na gradnji jedne hidrocentrale. S njim je bila i mama, a malo kasnije sam i ja došao. Ustanovilo se da smo obojica građevinski inženjeri, daleko od struke. Uz to imamo i zajedničke strasti, uobičajene za muški svijet: žene, automobile i nogomet, ne uvijek tim redom...
I tako, riječ po riječ, o karijeri, što se radi, kako se zarađuje, izađe na vidjelo da moj novi poznanik ima i pasiju kockanja. Obišao je dobar dio najpoznatijih casino u Europi, kao Baden-Baden, Monte Carlo i slično. Ima puno kockarnica i u Bosni, ali se on ne pouzdaje jer kaže da je puno stolova za kockanje namješteno tako da igrači gube. Tako je u zadnje vrijeme počeo igrati u casino online i to s prilično uspjeha, kako mi je on povjerio. Male pare, ali veliko zadovoljstvo. Kako ga je zaintrigirala ta aktivnost na Internetu, produbio je svoje spoznaje o samoj organizaciji takvih site-ova, tko s njima upravlja, kako se mogu otvoriti, tko je distributer software-a neophodnog za pokretanje jednog takvog posla.
Tako je ustanovio da postoji monopol dvije ili tri kuće koje proizvode aplikacije i daju ih na korištenje organizatorima igara koji za to plaćaju određeni postotak zarade. U biti ne prodaju software nego ga daju u leasing. Spomenuo mi je Microgaming i Playtech, kao dvije glavne proizvođačke kuće čiji se software vrti uvijek na njihovim serverima. Može se otvoriti casino online direktno preko njih što je najbolja investicija koja donosi najveću dobit, ali je početni ulog jako veliki; govorio mi je o par stotina tisuća eura. Zatim postoje neke srednje solucije, da ne dužim previše, i ona najjeftinija. Neki već afirmirani provideri koji su prisutni na tržištu nude takozvane white-label site-ove. To su potpuno funkcionalni kockarski site-ovi koje treba personalizirati, to jeste dati im „naljepnicu“: naći domain, naziv kockarnice i slične formalne stvari, te organizirati podršku. Oko svega drugoga se brine matična kuća, koja uzima normalno i svoju proviziju (plus ona koja ide gore spomenutim firmama). Stvar se može pokrenuti s dvadeset, trideset tisuća eura, ali uz osjetnu manju zaradu.
Osnovni problem je imati dovoljno veliki broj igrača da bi se osigurali sa zakonom o velikim brojevima. Naime, velika količina igrača garantira da oni matematički gube 3%, što je provizija svih onih koji se nalaze u lancu s druge strane. Nije rečeno da svi igrači gube, pa ako je njihov broj mali može se dogoditi da casino bude u gubitku. Nastavili smo priču o potencijalnom poslu i za vrijeme večernjeg izlaska. Na kraju je ispalo da smo potrošili puno novaca na cugu i klopu iako zaneseni virtualnim planiranjem otvaranja kockarnice online nismo ni primijetili kvalitetu onoga što smo konzumirali. Bilo bi puno bolje da smo otišli u neku običnu birtiju jer bi bez glasne glazbe sigurno uspjeli i da se bolje čujemo i razumijemo, bez nadvikivanja. Na kraju smo razmijenili brojeve telefona i obećali si da ćemo se čuti i eventualno vidjeti mogućnost partnerstva za otvaranje našeg osobnog biznisa. Pa da i ja malo budem gazda i izrabljujem druge.
I tako, riječ po riječ, o karijeri, što se radi, kako se zarađuje, izađe na vidjelo da moj novi poznanik ima i pasiju kockanja. Obišao je dobar dio najpoznatijih casino u Europi, kao Baden-Baden, Monte Carlo i slično. Ima puno kockarnica i u Bosni, ali se on ne pouzdaje jer kaže da je puno stolova za kockanje namješteno tako da igrači gube. Tako je u zadnje vrijeme počeo igrati u casino online i to s prilično uspjeha, kako mi je on povjerio. Male pare, ali veliko zadovoljstvo. Kako ga je zaintrigirala ta aktivnost na Internetu, produbio je svoje spoznaje o samoj organizaciji takvih site-ova, tko s njima upravlja, kako se mogu otvoriti, tko je distributer software-a neophodnog za pokretanje jednog takvog posla.
Tako je ustanovio da postoji monopol dvije ili tri kuće koje proizvode aplikacije i daju ih na korištenje organizatorima igara koji za to plaćaju određeni postotak zarade. U biti ne prodaju software nego ga daju u leasing. Spomenuo mi je Microgaming i Playtech, kao dvije glavne proizvođačke kuće čiji se software vrti uvijek na njihovim serverima. Može se otvoriti casino online direktno preko njih što je najbolja investicija koja donosi najveću dobit, ali je početni ulog jako veliki; govorio mi je o par stotina tisuća eura. Zatim postoje neke srednje solucije, da ne dužim previše, i ona najjeftinija. Neki već afirmirani provideri koji su prisutni na tržištu nude takozvane white-label site-ove. To su potpuno funkcionalni kockarski site-ovi koje treba personalizirati, to jeste dati im „naljepnicu“: naći domain, naziv kockarnice i slične formalne stvari, te organizirati podršku. Oko svega drugoga se brine matična kuća, koja uzima normalno i svoju proviziju (plus ona koja ide gore spomenutim firmama). Stvar se može pokrenuti s dvadeset, trideset tisuća eura, ali uz osjetnu manju zaradu.
Osnovni problem je imati dovoljno veliki broj igrača da bi se osigurali sa zakonom o velikim brojevima. Naime, velika količina igrača garantira da oni matematički gube 3%, što je provizija svih onih koji se nalaze u lancu s druge strane. Nije rečeno da svi igrači gube, pa ako je njihov broj mali može se dogoditi da casino bude u gubitku. Nastavili smo priču o potencijalnom poslu i za vrijeme večernjeg izlaska. Na kraju je ispalo da smo potrošili puno novaca na cugu i klopu iako zaneseni virtualnim planiranjem otvaranja kockarnice online nismo ni primijetili kvalitetu onoga što smo konzumirali. Bilo bi puno bolje da smo otišli u neku običnu birtiju jer bi bez glasne glazbe sigurno uspjeli i da se bolje čujemo i razumijemo, bez nadvikivanja. Na kraju smo razmijenili brojeve telefona i obećali si da ćemo se čuti i eventualno vidjeti mogućnost partnerstva za otvaranje našeg osobnog biznisa. Pa da i ja malo budem gazda i izrabljujem druge.
Novac je jedan od glavnih čimbenika naših života. Mnogi govore da nije važan, da ima puno bitnijih stvari, ali su takve postavke, koliko god su istinite, na granici licemjerja. Svi oni koji to zastupaju jednostavno ne žele vidjeti istinu. Moderna civilizacija se zasniva na novcu. Točka! Naše postojanje je nemoguće bez njega. Osnovni proizvodi neophodni za egzistenciju, kao što su hrana, piće, oblačenje ili stanovanje zahtijevaju od nas da u njihovu zamjenu izvadimo novčanice. Novčanice nemaju nikakvu realnu vrijednost. Nekada su se mogle zamijeniti za plemenite metale, ali danas više ni to nije moguće. Novci su neka vrsta bonova koji su potvrda za neki obavljeni posao i s kojima smo plaćeni.
U zamjenu za njih možemo imati pristup robi i uslugama koji je neko drugi osigurao. Videći složenost današnjeg društva jednostavno je nemoguće izbjeći ovo zamjensko sredstvo plaćanja. Vjerojatno će se u bliskoj budućnosti papirni novac potpuno izgubiti. Sve više se koriste nematerijalna sredstva plaćanja, takozvano bezgotovinsko plaćanje, kao na primjer kreditne kartice. Ne tako davno sam proveo tjedan dana u Islandu i niti jednom nisam izvadio novčanik. Sladoled na ulici sam plaćao s karticom. Ni u jednoj, jedinoj prilici nisam vidio nekoga da plaća s novčanicama ili kovanicama. Možda i postoje, ali nisam bio svjedok njihove upotrebe.
Postati bogat, imati kamion para, san je gotovo svakog čovjeka. Kupuju se lutrije, popunjavaju se listići s brojevima za loto ili je casino mjesto gdje se pokušava osvojiti neka velika nagrada, recimo milijunski jackpot, koji će promijeniti naše bivstvovanje. Bilo bi zanimljivo napraviti popis svega onoga što bi se ljudi u tom slučaju željeli priuštiti. Tek kada se dođe do para, one mogu postati nebitan element. Jer ih imamo i ne moramo posvetiti naš svakodnevni rad njihovom stvaranju.
Trgovanje novcima
Kako se dolazi do para u normalnom životu? Pretežno se nešto proizvodi, direktno ili indirektno, ili se pruža neka usluga. Za uloženo vrijeme i trud se dobiva plaća; većina nas tako ide naprijed. Drugi način je trgovina proizvodima i preprodaja servisa. Kupujem jeftino i preprodajem po većoj cijeni, razlika je profit koji ostvarujem. Oba oblika su tradicionalna i postoje već tisućama godina. Treći oblik je trgovina financijskim sredstvima. Najstariji oblici takve aktivnosti prate prethodna dva: novci na posudbu. Dam ti 100 ne određeni period i ti mi vratiš 130; nekada su kamate bile jako visoke. To je bila najbolja zarada. Onda su se pojavile burze, a zatim i ono na što sam mislio kada sam uredio ovaj paragraf i dao mu naslov.
Kupiš neku valutu, protiv neke druge i čekaš da ovoj poraste vrijednost. Zatim je prodaš po toj većoj cijeni i ostane ti razlika koja je tvoja zarada. Ili sve naopako, ako prodaješ. Čista špekulacija. Čak možeš prodati i nešto što ne posjeduješ. I ovdje se opet pojavljuje Safet. Čovjek je uvijek u potrazi za novim prilikama. U biti mu je to važnije nego eventualna zarada na koju može računati. Nakon relativnog neuspjeha s kockanjem, otkrio je trgovanje valutama preko Interneta i oduševljeno me obavijestio o svojoj novoj strasti. Izgleda da mu je u početku odlično išlo, ali se poslije ušutio. Kontaktirao sam ga da vidim da li se stvar isplati (imao sam ideju da i ja počnem) ali sam iz njegovog odgovora, između redova pročitao da stvar nije baš tako sigurna kao što ju je on htio prikazati.
U zamjenu za njih možemo imati pristup robi i uslugama koji je neko drugi osigurao. Videći složenost današnjeg društva jednostavno je nemoguće izbjeći ovo zamjensko sredstvo plaćanja. Vjerojatno će se u bliskoj budućnosti papirni novac potpuno izgubiti. Sve više se koriste nematerijalna sredstva plaćanja, takozvano bezgotovinsko plaćanje, kao na primjer kreditne kartice. Ne tako davno sam proveo tjedan dana u Islandu i niti jednom nisam izvadio novčanik. Sladoled na ulici sam plaćao s karticom. Ni u jednoj, jedinoj prilici nisam vidio nekoga da plaća s novčanicama ili kovanicama. Možda i postoje, ali nisam bio svjedok njihove upotrebe.
Postati bogat, imati kamion para, san je gotovo svakog čovjeka. Kupuju se lutrije, popunjavaju se listići s brojevima za loto ili je casino mjesto gdje se pokušava osvojiti neka velika nagrada, recimo milijunski jackpot, koji će promijeniti naše bivstvovanje. Bilo bi zanimljivo napraviti popis svega onoga što bi se ljudi u tom slučaju željeli priuštiti. Tek kada se dođe do para, one mogu postati nebitan element. Jer ih imamo i ne moramo posvetiti naš svakodnevni rad njihovom stvaranju.
Trgovanje novcima
Kako se dolazi do para u normalnom životu? Pretežno se nešto proizvodi, direktno ili indirektno, ili se pruža neka usluga. Za uloženo vrijeme i trud se dobiva plaća; većina nas tako ide naprijed. Drugi način je trgovina proizvodima i preprodaja servisa. Kupujem jeftino i preprodajem po većoj cijeni, razlika je profit koji ostvarujem. Oba oblika su tradicionalna i postoje već tisućama godina. Treći oblik je trgovina financijskim sredstvima. Najstariji oblici takve aktivnosti prate prethodna dva: novci na posudbu. Dam ti 100 ne određeni period i ti mi vratiš 130; nekada su kamate bile jako visoke. To je bila najbolja zarada. Onda su se pojavile burze, a zatim i ono na što sam mislio kada sam uredio ovaj paragraf i dao mu naslov.
Kupiš neku valutu, protiv neke druge i čekaš da ovoj poraste vrijednost. Zatim je prodaš po toj većoj cijeni i ostane ti razlika koja je tvoja zarada. Ili sve naopako, ako prodaješ. Čista špekulacija. Čak možeš prodati i nešto što ne posjeduješ. I ovdje se opet pojavljuje Safet. Čovjek je uvijek u potrazi za novim prilikama. U biti mu je to važnije nego eventualna zarada na koju može računati. Nakon relativnog neuspjeha s kockanjem, otkrio je trgovanje valutama preko Interneta i oduševljeno me obavijestio o svojoj novoj strasti. Izgleda da mu je u početku odlično išlo, ali se poslije ušutio. Kontaktirao sam ga da vidim da li se stvar isplati (imao sam ideju da i ja počnem) ali sam iz njegovog odgovora, između redova pročitao da stvar nije baš tako sigurna kao što ju je on htio prikazati.
